Već poslovično “kreativni” RTRS svako malo nas iznenadi uvođenjem najnovijih novina. Tako se od neki dan i to baš u jeku mog interesovanja za putešestvije našeg voljenog Predsjednika, neko dosjetio da glavnoj informativnoj emisiji doda orvelovsku čar. Na samom početku Dnevnika duboki muški glas predstavlja nam, intonacijom koja bi isto tako fino pasala uvodu u neki kviz ili zabavnu emisiju, našu večernju voditeljku – opscenarku koja nam ima setom fino probranih i oblikovanih informacija uspješno zamazati već umorne oči.
Elem, muški glas veli : S vama večeras.....a nakon gledanja Dnevnika II znate da je bio mislio: Večeras vas jebe u mozak........i izvodi ostale akrobacije.
Nedavno je predsjednik RS izjavio kako zemlja ispred koje sjedi ima sve elemente državnosti. E da bi to dokazao i pokazao postao je sve ozbiljniji u obavljanju svakodnevnih državničkih funkcija. Čak je i kao ozbiljan državnik, vodeći se valjda mudrim primjerom Ive Sanadera prije kolapsa, završio i na KBC u Paprikovcu. Tek eto nek ima papir ako se kad šta sruši u državi nad državama, a da on to ne uspije ipak pretvoriti u opštenarodno ratovanje kao onomad njegovi vjerni učitelji.
Moji prijatelji i prijateljice, mahom umjetnici i umjetnice već dugo vremena, ali baš dugo, kukaju mi kako je kulturni život u RS i BiH uopšte nezadovoljavajući, ne doprinosi njihovom ličnom razvoju. Mnogi/e od njih najviše se okome upravo na RTRS tu svijetlu grotesknu tačku naše informativne i kulturne zbilje, tvrdim ja. Pa gdje drugdje možete naći i pogledati Dnevnik?! Takvu jednu dnevnoinformativnu emisiju nema niko, pa čak ni mrska FTV. Čarobnjaci montaže, maheri priloga i komentara, voditeljke sjaja naše bijede, javljanja otamo javljanja onamo, razbijane zavjera protiv srpskog naroda, razbijanje mita o srpskoj odgovornosti, nezaboravne humanitarne akcije pomoći Srbima na Kosovu, razbijanje afera, šumskih, šećerskih, raskrinkavanje mašinovođa, objelodanjivanje site pozadine štrajkača glađu...
RS ima sve elemente državnosti, da, a prije svega ima dobro kontrolisanu manipulatorsku državnu televiziju, pa makar bila jedna od najneprofesionalnijih u cijeloj regiji, uključujući u popis i lokalne TV kuće poput RTV Prijedor recimo koja jes da lošije izgleda ali proporcionalno gledano (visina budžeta podijeljeno sa kvalitet) šiba RTRS za čitavih milju i po.
Eto takvu jednu divnu emisiju ja gledam skoro svako veče. Što ne stignem od posla pogledati u dnevnom boravku nadoknadim strimingom u radnoj sobi (kuhinji). I prije sam, kažem vam, uživala ali ovaj put ne mogu a da ne podijelim sa svojim prijateljima i prijateljicama (ovim iz prethodnih redova što kukaju) svoje utiske i viđenja elem kako bi jednom za svagda shvatili da treba da zajebu underground berlinske kabaree i operete, puste u vražju mater ionako malokrvnu bosansku video umjetničku produkciju, otprknu neinventivno pozorište i najnovije filmske uratke , zajebi poeziju, knjige ćućnu u čabar. Ljudi moji, Dnevnik rocks!!! RTRS je najjača, najbolja, najsvjetlija tačka regionalnog mutikesa stila, a mi smo imali istorijsku priliku da pratimo zvaničnu posjetu predsjednika naše državne države jednoj drugoj državi, dabome nama ravnoj, i da kroz prizmu RTRS-a uvidimo kakvi smo sretnici i sretnice što nam majke oplodiše baš u ovom podneblju.
Ovom prilikom svečano izjavljujem, autoritetom mučenice umjetnice, da su Dnevnici RTRS-a čista umjetnost, savremena i svevremena, a izdanja Dnevnika dva što upratiše posjetu predsjednika SAD-u i posebno priloge o toj posjeti proglašavim srpskim video artom vijeka! Od sada pa nadalje i ubuduće gdje god budem imala priliku proslavljaću ih i slaviti!
A sad, evo i rečenih izdanja Dnevnika II, s naglaskom na posjetu naravno:
Najava
Predsjednik RS Milorad Dodik otputovao je u višednevnu posjetu Sjedinjenim Američkim Državama tokom koje će se sastati sa zvaničnicima Stejt Dipartmenta, vladinih agencija, nevladinim organizacijama i predstavnicima poslovne i akademske zajednice. Dodik će razgovarati i sa članovima srpsko-američkih udruženja, predstavnicima srpskih udruženja i SPC-a. Planirano je i da predsjednik Srpske održi predavanje i na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. O posjeti će iz SAD-a izvještavati ekipa televizije RS.
Nakon što je Glas najavio ko će nam te večeri mutiti kašu i nakon pregleda osnovnih vijesti dana voditeljka se baca na najavu posjete. Jebi ga mora, kad je već nema na zvaničnim internet stranicama “Stejt Dipartmenta, vladinih agencija, nevladinih organizacija i poslovne i akademske zajednice”. Državnik iz države s elementima državnosti slutim da je pozvan u SAD od strane onih koje, a to nije domaćinski, navode tek u drugom dijelu najave: Sastaće se Dodik I sa članovima srpsko-američkih udruženja, crkve itd. Planirano je predavanje na Kolumbija univerzitetu, a o posjeti će izvještavati ekipa televizije Republike Srpske. Tu bar znamo na čemu smo, to više nije ni RTRS nego je ekipa televizije državne države koja će izvještavati. A bilo bi baš dobro da su i CNN i BBC ili bilo koja televizija od milijardu postojećih u SAD-u najavile da će izvještavati. Proklete američke televizije, propustile su priliku svjedočiti najistorijskijoj posjeti još od Kolumbovih dana.
Što bi reka Kartman, Dammit!!!
Već vidim radnike i radnice RTRS kako obnoć obdan montiraju, trude se, prave, kontaju. Nezgodno je iz ničeg stvoriti nešto, najteže je napuhavati situaciju, no sreća prakse je bilo dovoljno.
Bek in RS Dnevnik se ne pomjera s uhodane putanje: pokazuju nam kako i ovaj šesti vijek patimo pod Turcima, pogotovo na Kosovu gdje uprkos viševjekovnoj pacifističkoj srpskoj politici vrag opet sve zajeba. Sve su nam drugi krivi. Šume, one što nam dadoše slobodu, bjesomučno se kradu, televizija nam sve to javlja i mi da nam nije nje ne bismo ništa znali jebote. Eto sreća pa su vinovnici ovog od RTRS otkrivenog zločina
Poslastica dana međutim izjava je Emila Vlajkija: učiniću sve da na prelazima Jarinje i Brnjak ne bude albanskih carinika! Izjavio je Jado ovo u iznenadnoj posjeti kosovskim Srbima. Ovih naših državnika boktemazo, sve iznenadno neke posjete prave i sve se prave važni. Učiniće Vlajki!!!
Šume, one što nam dadoše slobodu, bjesomučno se kradu, televizija nam sve to javlja i mi da nam nije nje ne bismo ništa znali jebote. Eto sreća pa vinovnici ovog od RTRS otkrivenog zločina redom nisu članovi niti simpatizeri pozicije.
Mašinovođe štrajkuju već deveti dan.
Večeras nam ga pakuje Branka Kukalj
Predsjednik RS Dodik je u Vašingtonu UPRAVO razgovarao sa zamjenikom američke državne sekretarke Filipom Rikerom. U DELEGACIJI Srpske su i ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Željka Cvijanović i ambasador Bosne i Hercegovine u SAD (sorry) Mitar Kujundžić. Razgovarano je o političkoj situaciji u BiH, problemima u formiranju vlasti ali i o međunarodnim odnosima! Iz Vašingtona se javlja Tamara Ćuruvija:
Branka Kukalj najzahvalnija je voditeljka kad su u pitanju prenapucavanja stvarnosti. Njena dikcija i “vještina” u naglašavanju slogova, slogana i naziva institucija bitan su segment RTRS-ovog propagandsko-tehničkog arsenala.
Ovaj prvi Dnevnik s javljanjem iz Vašingtona istorijski je dokument. Branka najavljuje kako je predsjednik UPRAVO razgovarao, daje nam time da omirišemo kako je pun skedžul našeg predsjednika, a RTRS kao ozbiljna televizija na vrijeme snimila i montirala prilog. A prilog, beslovesni prilog o prvom danu posjete DELEGACIJE RS zamjeniku pomoćnika državne sekretarke (ponavljam, u sedmičnom pregledu aktivnosti Stejt Dipartmenta na njihovoj stranici nema ni pomena ovoj posjeti) sadrži:
Potom slijedi javljanje novinarke RTRS Tamare Ćuruvije o tome šta je izjavio Dodik u Vašingtonu, e k'o da ne bi isto izjavio u RS,koja nas uskraćuje za informaciju o tome ko ga je to nešto pitao pa je on odgovorio. Vjerujem da je pitala Tamara, ko će drugi.
Prije samog ubacivanja priloga s Tamarom Branka kimne glavom u stilu: preuzmi farsu, ovdje je sve u redu. Maltene se čovjeku učini da kima Tamari u susjednoj prostoriji.
Poslije priloga Tamare Ćuruvije o tome šta je predsjednik izjavio ide i prošireni video prilog o tome šta je izjavio predsjednik. Iz priloga se dakako vidi da je snimljen u jeku posjete Stejt Dipartmentu. Meni neukoj seljanki iz pripizdine kojoj ovakva govna vjerovatno treba da su namjenjena kako bih na idućim izborima glasala za pravog, milo je primijetiti da Stejt Dipartment najviše liči na čekaonicu nekog aerodroma, ljudi se užurbano kreću i galame, i boli me što se ne utišaju malo. Baš nemaju poštovanja prema Predsjedniku!
Ova opscenost potraja koji minut. Izrežirana pitanja počašćena već poznatim odgovorima. Sreća da je tako, jer da nije, od one pozadinske buke ništa se razumjelo ne bi. Ovako, Predsjedniče razumijemo se.
Da ne bi bilo da smo zalutali, poslije priloga iz Ameriku uslijedili su oni iz stalne i već legendarne RTRS-ove ratnohuškačke rubrike “Nismo Mi Majkemi”. Prilog o Izetbegovićevom tobož pozivu na rat Dnevnik nam kroz male ekrane ispucava svoju najoprobaniju metodu: izjavu bez da vidiš izjavnika. Novinarki iz priloga na kraju istog i sam predsjednik SDA priznaje da “nije problem u RS nego u Federaciji” . Dok ona to izgovara u pozadini “piči” snimak pomenutog predsjednika a mi trebamo valjda da joj vjerujemo na riječ i da iz daljine. Čitajući mu s usana i prateći gestikulaciju, zaključimo da je to stvarno čovjek i rekao.
Potom slijede prilozi o ekonomskom rastu RS, jedan dubički pa onda tužniji jedan, onaj dobojski o štrajku željezničara koji će potrajati još puno dana.
Manipula dana: izgrađeni novi zatvorski kapaciteti. Lamentira voditelj kako jedan zatvorenik košta RS 22 miliona KM godišnje. Izostavlja napomenuti da je to mnogo manje od štete koju pojedini kriminalci rade na slobodi.
Jebe nas čemerna geologija
Na Kosovu ubijen Srbin. KFOR, glasom sličnim onom iz Big Brother Show-a upozorava da će biti upotrijebljena sila. Nema informacija o tome šta je sljedeći potez Emila Vlajkija i kako napreduje s odbranom srpskog življa. Vjerujem da je u'vatio maglu. Nema ni priloga o masovnom dolasku srpskih patriota iz BG da preuzmu Vlajkijevu ulogu.
Ubijen je Gadafi, galami Branka u najavi petog priloga kojeg ćemo imati prilike vidjeti tek 20 minuta kasnije.
U drugom prilogu, poslije Kosova (ipak je to najskuplja srpska reč) Branka nas “tek usput” obavještava šta je radio predsjednik tog dana i s kim se sastao. Danas je razgovarao s američkim senatorima Džin Šahin i Džonom Buzmanom. Iz Vašingtona se javila Tamara Ćuruvija:
“Političke prilike u regionu dominantna su tema razgovora sa senatorkom iz Nju Hempšira – Džin Šahin...”
Izjave, a kamoli bilateralne, nije ni bilo. Džin Šahin, prijatna starija dama s jako prijatno uređenom internet stranicom na kojoj nema ni pomena ovom sastanku, ni u najavi ni u ocjeni, ostala nam je dužna za svoje utiske. Iz kadrova iz priloga čini se da se neko tu pojavio nepozvan, ili samopozvan. Priloga o sastanku s Guzmanom nije ni bilo, valjda se nije dalo nikako pristojno namontirati. Umjesno toga počašćeni smo predsjednikovom izjavom s bitnom pozadinom o bitnoj ulozi RS. Od prisutnih novinara ističe se pogađate Tamara Ćuruvija.
Manipula dana 1: U ovom izdanju Dnevnika obratite pažnju na to kako Branka fingira profesionalnost i za nju vezanu elkventnost i odlučnost u intonaciji: Šta je dogovoreno? Zagalami Branka prije nego što počne povlađujući kimati glavom. A da se ne zaboravi da je režim režim pita voditeljka svog gosta (bez kritičkih konotacija): Poznato je da je VLADA uložila oko milijardu i po u infrastrukturu. Kada će biti izgrađen tunel u Čemernom?
Gost pravi odgovarajući lapsus: Jeste, VLADA je uložila milion maraka...
Od njega saznajemo kako radove izvodi Integral Inženjering, da je rok već probijen i da su osnovni razlozi loša geologija i činjenica da je “tunel isp'o duži nego što je planirano” (2200m umjestno 1700m).
Čisti art, pa vi kako hoćete ljudi moji. Moj italijanski prijatelj kom sam pokazala ovaj prilog mi tvrdi (a nije baš da oni imaju čistu ekonomsku istoriju) da bi ovakva izjava ministra na RAI-u dovela do niza inspekcijskih akcija, čuvala bi se kao dokaz za eventualno suđenje i tako dalje.
Sad za sad ja ću je čuvati kao dokaz, makar antropološki.
Kod drugog gosta Branka je još odlučnija u gestikulaciji i galami: Ko stoji iza Jadran-naftagasa?- raspituje se mafijaškim rječnikom zapovjednica Branka o porijeklu kapitala koji će u narednim godinama na području RS pronaći crno zlato. Stoje pošteni kapital Zarubežnjev (pobijedili na međunarodnom tenderu) koji ima sporazum o saradnji sa isto tako poštenim Šelom (koji će kopati u Federaciji).
Poslastica dana : Direktorica vrtića na čijem je krovu nađena neeksplodirana trombonska mina gđa Nataša Radulović izjavila (parafraziram ali ne karikiram) : Naprava se tu našla, nije uopšte bila opasna za đecu, ko zna od kad je tu stajala, možda neko donio i stavio...
Nataša, neće đeca na krov, al' oće Đed Mraz i Sveti Nikola! Dabogda ti otkaz donijeli za Novu!
Naj-art prilog: Nakratko je Brankin eksplozivni glas zasjenio glas autora priloga o paljbi koju je dotični Nedić obasuo po radnicima Elektra koji su na njegovom imanju “postavljali struju da narod ima”. Čini se da RTRS za svoje saradnike bira one s glasom pogodnijim za crtiće i audio izdanja krimi romana. Slušajući ovaj prilog sa zvučnom pozadinom gdina Jorganovića imala sam upravo utisak da se radi o blago romantičnom krimi uratku i da će sve biti u redu. Obavezno poslušati! Art.
Koga briga kako se ko zove
Trećeg dana posjete SAD-u predsjednik RS Milorad Dodik obratio se američkoj akademskoj javnosti. Iskoristili su zaposleni u Dnevniku i ovaj dan kako bi nas podsjetili šta Predsjednik mislio o krizi u BiH. A misli naravno uvijek isto. No nije zgoreg da utvrdimo gradivo.
U prvom dijelu priloga video snimak. Učestvuje Dodik na nekom bitnom sastanku. Kakvom konkretno ne zna se, no Dnevnik nam pokazuje da je živo raspravljao, i možda čak vodio glavnu riječ. Vidimo i smrknuta lica ostalih učesnika koji su sigurno imali pitanja. Ostaje nam da nagađamo. Drugi dio priloga opet počinje sa “Predsjednik”. Organizovao u Vašingtonu prijem za diplomate, političare i privrednike. Tvrdi predsjednik kako je posjeta bila uspješna i kako je razbila stereotipe koji su se gradili iz “niza razloga” te podvlači kako su SAD moćna država i kako mi s istom želimo partnerstvo i savezništvo. E još da su na prijemu nisu bili bivši nego sadašnji zvaničnici Stejt Dipartmenta gdje bi bio kraj prilogu zapitala sam se. Tamara Ćuruvija nabraja nam kakav se tu krem de la krem okupio a sve potkrepljuje s tri kratka obraćanja: prvo Ričarda Kauzlariča koji podvlači kako više nije u politici (al nek si došo na razbijanje stereotipa!), pa dotičnog Džoa Gribovskog za kog Tamara kaže da je rekao nešto što se u snimku ne može čuti a sve je začinjeno obraćanjem anonimnog Sika koji radi za kompaniju koja se bavi sigurnosnim pitanjima. Po njemu su ekonomski razvoj, sloboda i prava osnova za razvoj svih kompanija.
Društvance je dakle bilo malo ali probrano, skupilo se u Dejkor Bejkn Hausu iliti Dejkor Kući Slanine. (Eto sad ja malo karikiram, može mi se. Ako želite istu iznajmiti za vaše susrete ovdje su vam informacije http://dacorbacon.org/?page_id=89 ) To je ukratko slika i prilika naše državnosti i poštovanja koje kao država državnosti budimo u posjetama stranim zemljama. Dnevnik i RTRS ne gube izgleda priliku da pokažu na kom se to stepenu profesionalnosti poigravaju s mozgovima svojih gledalaca i gledateljki. Vrhnunski art.
Predlažem ustanovljenje nagrade Orvel za ovu i slične televizije odnosno emisije. Samostalno dodjeljujem Dnevniku II RTRS-a ovu nagradu. Čestitam.
I taman kad me depresija zbog viđenog i odslušanog počela ubijati ide i treći dio priloga. I to pogađate, opet o neformiranju institucija BiH i tome kako je RS tu čista k'o suza. Ovaj put doduše gostovao je predsjednik u emisiji Voice of America. Sav usplahiren jedva je dočekao da voditelj završi pitanje pa da ospe s odgovorom. “Dis iz maj šot, vont let it gou”, kao da razmišlja Prezident dok govori i govori. Meni malo krivo što ne spomenu da ćemo se odvojiti, mislim obećao nam je, a kad smo toliko bolji od Federacije red je.
Naravno pun intervju nađoh na jutjubu. U Dnevniku su nam samo iznijeli treću (a istu) verziju poznatog stava o krivcima. Bilo bi pogubno i nadasve štetno po profesionalni razvoj RTRS-a da su prenijeli pitanje voditelja o 13 miliona dolara utrošenih u “lobiranje RS u SAD-u” i o viziji odnosno smislu istog. Prezident je na to pitanje voditelju VoA-e dao slično opscen odgovor kao i svom narodu: lobiranje je korisno, vidi se to iz moje posjete SAD-u (Senatu, Kongresu, Stejt Dipartmentu). Ni pomena Dejkor Slanina Kuće. Ne možemo mi ništa s tim učiniti, no lijepo je znati koliki smo, u dolarima izraženo, idioti.
Dalja pitanja odnosila su se na Dodikovu ratnohuškačku retoriku a predsjednik je dao odgovor jedinstvenog filozofskog kvaliteta koji kao takav treba transkribovati i opet pohraniti u antropološke svrhe a koji se svodi otprilike na sljedeće:
Ne zovem ja na rat, a i da zovem šta bi mog'o kad je Nato dole, znači ako ga i bude biće Nato kriv, e baš super, ako ga ja i izazovem da znate da ću u maniru stare dobre srpske spremnosti na paranoidne teorije zavjere svejedno okriviti vas, ja sam za cjelovitu BiH ali sam i za nešto drugo, ja sam za međunarodnu državnost BiH al' bi' rado češće u SAD...
Karikiram naravno, al' to je to, znamo se.
Ono što je najtužnije u ovom i svakom Dnevniku emitovanom za vrijeme istorijske posjete delegacije RS SAD-u je da između javljanja i blablanja o perspektivnoj RS i njenoj ekonomskoj moći i nadmoći svi ostali prilozi, makar i protivno namjeri urednika, jasno nam stavljaju do znanja u kakvoj bijedi živimo, i to svi mi a ne samo Srbi s Kosova: željezničari štrajkuju već danima a vlast ih pokušava kazniti i suzbiti, šumari obavljaju posao u strahu jer im šumokradice prijete i buše gume a vlast je nemoćna, policajcima pale automobile i vlast je nemoćna. Al' se vlast uprkos svemu tome plaho kurči. A Dnevnik joj zdušno pomaže.
Analitičari smaknite se da prođe čovjek!
Darko Savić, voditelj: Opšti utisak, neposredno nakon posjete VAŠINGTONU, jeste Dodikov DRŽAVNIČKI nastup i odlučnost da snažno zastupa interese RS koji nisu nužno u svakom trenutku u skladu sa stavovima STEJT DIPARTMENTA ali izazivaju poštovanje i NAJOZBILJNIJE SE RAZMATRAJU, ocjenjuju ANALITIČARI! Dodik je USPIO da razjasni mnoga pitanja u vezi sa trenutnom situacijom u BiH a ono što je najvažnije uspio je da RAZBIJE STEREOTIPE U VAŠINGTONU koji ukazuju na to da je najveći problem u BiH neefikasnost vlasti zbog navodnih prevelikih nadležnosti entiteta, ocijenio je ANALITIČAR(I) Obrad Kesić.
Predsjednik Dodik u Čikagu je danas predstavio privredne potencijale RS na okruglom stolu u organizaciji srpsko-američke privredne komore. Svjetske multinacionalne kompanije izrazile su VELIKI INTERES za ulaganja u Srpsku, potvrđeno je u Čikagu, gdje će na proljeće biti održana i investiciona konferencija.
Tamara Ćuruvija: Politički i ekonomski stabilna RS je spremna za strane investicije. Pogodna poslovna klima bi nakon Dženeral Elektrika na naše tržište mogla dovesti i druge investitore, sudeći prema velikom interesu američkih kompanija tokom predstavljanju u Čikagu.
Dodik: I drago mi je što sam imao priliku ovdje u Čikagu, prije svega ljudima koji su VAŽNI I POSLOVNI LJUDI i menadžeri u velikim multinacionalnim kompanijama predočim mogućnosti u RS. Svi oni izražavaju želju za daljim kontaktima a to će značiti i MOGUĆNOST razvoja nekih MOGUĆIH KONKRETNIH projekata svakako.
Tamara Ćuruvija: ZNAČAJNI PRIRODNI RESURSI, MONETARNA STABILNOST, NISKA PORESKA STOPA, REFORMISAN BANKARSKI SISTEM prednosti su za ulaganje, posebno u oblasni energetike, metalne industrije, i proizvodnje hrane.
Željka Cvijanović: Dobili smo poziv zapravo iz Čikaga da dođemo i razgovaramo o ovim stvarima a isto tako da na sljedeće proljeće dakle biće organizovanje i naše konferencije ovdje, dakle na LICU MJESTA U ČIKAGU. To će biti dobra prilika da se nastavi saradnja ili da se otpočne saradnja sa PREDSTAVNICIMA – dakle ljudima koji su zainteresovani da ulažu u RS. Prvenstveno je ovdje interes iskazala naša DIJASPORA.
Tamara Ćuruvija : RS izvozi 35% električne energije. Industrijska proizvodnja IMA RAST OD 12% , među značajnim investicijama je gradnja Hidroelektrane Ugljevik u vrijednosti od 770 Milion Evra.
Lu Milošević, kompanija SNR Danton: Nadam se da će i druge američke firme da uvide da je Dženrl Elektrik imao, ovaj, veoma uspešan rad u Bosni i Hercegovini to jeste u Republici Srpskoj i da će one da dođu. Ja mislim danas nastup predsednika Dodika, ovde u Čikagu, je bio veoma, m, efikasan.
Miloš Dedović, predsjednik Srpsko-američke privredne komore: Razlog zašto Srpsko-američka privredna komora postoji je uspostavljanje bliže saradnje, ekonomske, i povećanje ekonomske aktivnosti između srpskih zemalja, dakle Srbije i Republike Srpske sa jedne strane i Sjedinjenih Država sa druge.
Tamara Ćuruvija: Bruto društveni proizvod povećan je za 20%, od 2006. do 2010. godine. Republika Srpska nastavlja da sprovodi reforme kako bi svoje tržište otvorila za ulaganja iz inostranstva.
Darko Savić: U Čikagu je predsjednik Dodik razgovarao i sa BIVŠOM kongresmenkom Melisom Bin. Zahvalio joj je na naporima koje ulaže u zastupanju srpskih interesa u američkoj administraciji i javnosti a upoznao je sa pozicijom i stavovima RS u ukupnim odnosima u BiH.
Ovdje se nema šta dodati, pepeo na glave i u plač. Samo se nadam da ni Lu ni Bo (Bo Drazovic, vidi se u prilogu) neće doći do snimka ostalog dijela Dnevnika II kako im se ne bi raspršila u Čikagu iskonstruisana slika s 12 i 20% rastova.
E da, na kraju evo i vježbica! Pronađite Lu Miloševića i Bo Dražovića na listi zaposlenih u SNR Denton : http://www.snrdenton.com/people/a.aspx?all=true Ne tvrdim da ih nema, daleko bilo, samo ja ih nisam uspjela pronaći u pola sata svog izdvojenog vremena pa se nadam da ćete mi vi pomoći.
Manipula dana: U RS raste rad na crno. NI RIJEČI o tome ko je i uvodeći koje nebulozne mjere na početku 2011. godine direktno pridonijeo istom. Al' bitno je da sad vlada ima mjere kako da suzbije ono što je sama svojom neodgovornom ekonomskom politikom izazvala.
Success Story do Yaya.
Darko Savić: Predsjednik Dodik na proslavi stogodišnjice SPC u Šervilu kod Čikaga...
I tako, napokon je Predsjednik i kod stvarnih domaćina ove, kako voditelj reče Američke Turneje. Jedan od sveštenika SPC u Čikagu ocijeni ga kao "drugu svetlu al' možda najsvetliju srpsku tačku" poslije Srba s Kosova koji se bore za svoju nezavisnost i za svoje gole živote, kako kaže. I još kaže kako “Dodik sa svojom dostojanstvenom politikom koju vodi radi na tome da zaštiti integritet i slobodu gradjana RS”. Ako pop pod “građani” misli na samo Srbe onda ok, jeste, štiti, baš.
Tamara nas obavještava kako je povodom jubileja “pripremljen BOGAT kulturno-zabavni program (pauza) folklornih grupa. (7:50-7:55, obavezno pogledati!)
Na kraju priloga, najava: Predsjednik Dodik putuje u NJUJORK, gdje će na KOLUMBIJA Univerzitetu ODRŽATI PREDAVANJE.
Savić pojašnjava: Biće to predavanje na temu Dejtonski sporazum i evropske integracije RS i BiH. Učiniće to na poziv ovog Univerziteta a cilj je i formiranje katedre za srpski jezik.
Jedva čekam da vidim kako će to sve ispasti. Već je obećavajuće što u prilogu RTRS odstupa od dosadašnje prakse i čašćava nas snimkom najave ovog događaja objavljenoj na stranici Kolumbija Univerziteta. Doduše s malim izmjenama ili možda (gluho bilo) greškom u prevodu. Evo pa ko voli nek izvoli sam prevesti: “An American Foreign Policy Success Story: The Dayton Accords, Republika Srpska and Bosnia's European Integration.”
Manipula dana: Već drugi dan, a biće ih još vjerujem, provlači se kroz Nevnik izjava Jasuši Akašija o mogućoj Bošnjačkoj krivici za Markale. Prethodnog dana ista izjava prenesena je u Dnevniku nepotpuno. Danas Dnevnik prenosi reakcije na izjavu, slušajući voditelja očekivala sam lavinu različitih reagovanja, od vrha do dna naše i država u okruženju uključujući Evropsku Uniju. Međutim, jedina reakcija koju sam imala prilike gledati bila je autorsko vlasništvo gdina Gorana Petronijevića, advokata nikog drugog do bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića.
Ko nas jaši, jaši nas Akaši
Marijana Đurđević: Kako u Americi ocjenjuju posjetu Predsjednika Srpske.
Dvadesetu godišnjicu postojanja Skupštine RS, koja je od začeća do danas donijela 1400 zakona , poslanicima je iz Njujorka čestitao i predsjednik Milorad Dodik, i to nedaleko od hotela u kom je vjerovatno odsjeo a sa kog se vijore zastave.
Nakon čestitki i hvalospjeva skupštini o daljem toku Turneje obavještava nas Tamara Ćuruvija, osoba koja je predsjednika saslušala i u prvom dijelu priloga al' glupo je da ponavljamo isto ime, steći će gledateljstvo utisak da je predsjednika cijele sedmice u SAD intervjuisala samo njegova televizija.
A Tamara kaže sljedeće: Posjeta predsjednika Srpske Sjedinjenim Američkim Državama među OVDAŠNJIM POLITIČKIM I DIPLOMATSKIM KRUGOVIMA TE ANALITIČARIMA KOJI SE BAVE PRILIKAMA u Bosni i Hercegovini i na Balkanu OCJENJENA JE POZITIVNOM. AMERIČKI SAGOVORNICI smatraju da je ovo bila prilika da se sveobuhvatno sagleda složena politička struktura u Bosni i Hercegovini. Iz Republike Srpske JE UPUĆENA poruka otvorenosti i SPREMNOSTI NA DIJALOG u procesu formiranja vlasti na državnom nivou.
Ovu beslovesno bezobrazno isfoliranu najavu i ocjenu Dnevnik potkrepljuje mišljenjem analitičara iz Vošingtona, Dragana Kesića (opet), koji misli da je posjeta bila i dobra i uspješna jer SU SE prvi put susreli sa srpskim političarem i REK'O BI' sa državnikom koji daje IM do znanja da postoji prostor gde mogu sa Srbima mnogo bolje da se unaprede, jer tu postoji želja za to, al' je isto tako dao do znanja da moraju da se uvažavaju srpski interesi i prvenstveno interesi RS. Od drugih predstavnika “ovdašnjih krugova i analitičara” ni traga ni glasa.
Po tom nas Tamara po ko zna koji put obavještava kako će Predsjednik da održi predavanje na Univerzitetu Kolumbija, e da bismo shvatili važnost i prestiž istog. Ne desi se svakom Srbinu koji dođe u SAD da ga srpski profesori s Kolumbije pozovu da objasni BiH-sukses stori. Biće tu i donatroska večera na kojoj će se prikupiti novac za osnivanje katedre za srpski jezik na ovom Univerzitetu. Na istom doduše već postoji katedra za slovenske jezike i književnost i to ruski, ukrajinski, češki, poljski i srpski/hrvatski/bosanski al' budući da za tu informaciju nema mjesta u Dnevniku ostaje nam da nagađamo u čemu je caka.
Manipula dana: Šta drugo nego Akašijeva izjava. I opet isti snimak razgovora s Akašijem koji je, za razliku od prethodnog dana, probudio duhove. A duhove su ovog puta ovaplotili ponovo Radovanov advokat Petronijević a prije njega, tek da ne bude da se Dnevnik ponavlja i preočigledno konstruiše svoju sopstvenu realnost, i predstavnik Centra RS za istraživanje i dokumentovanje ratnih zločina gdin Janko Velimirović, jedan potpuno nepristrasan lik kakav mu je i Centar. Poslije njega eto i predstavnika sarajevskog Instituta za istraživanje ratnih zločina protiv čovječnosti Enisa Omerovića koji se, prokletnik, kao i većina bošnjačke javnosti poziva na sudske presude Galiću i Miloševiću i neće, avaj, da uvidi važnost ovog istorijskog obrta u slučaju Markale, predočenog od strane Akašija, diplomate koji je sam sebe diskreditovao u Srebrenici mnogo prije i dublje nego što bi to Bošnjaci mogli učiniti za njega.
Nevine žrtve ujedinile svijet, Bosnu bome neće!
Brankin uvod u paket: Predsjednik RS Milorad Dodik u Njujorku će razgovarati sa ruskim ambasadorom u UN-u Vitalijem Čurkinom. Biće riječi o situaciji u BiH, posebno o tome koju su sliku u izvještajima UN-u prenosili visoki predstavnici.
Paket asistent Tamara Ćuruvija: UN su raspravljale o složenoj političkoj strukturi BiH i njenom funkcionisanju, U MAJU OVE GODINE, kada je na dnevnom redu pred ovim visokim tijelom bio i izvještaj kancelarije visokog predstavnika. Ruski ambasador Vitalij Čurkin TADA je izvještaj Valentina Incka ocijenio preemotivnim navodeći da je, radi sveobuhvatnog sagledavanja situacije u Bosni i Hercegovini TREBALO PROČITATI I PISMO KOJE JE PREDSJEDNIK RS Milorad Dodik tada uputio Savjetu bezbjednosti UN-a.
To je Tamarin uvod u sljedeću Dodikovu izjavu, datu naravno za RTRS, Tamari, a opet u slikovitom jednom enterijeru, u Njujorku dabome:
Želim da se zahvalim ruskom ambasadoru za pažnju koju je posvetio upravo pitanjima vezanim za BiH i što je bio veoma aktivan u nastojanjima da na sastancima Savjeta bezbjednosti, kad je na dnevnom redu BiH, uvaži i argumentaciju koju smo MI BILI U PRILICI DA DOSTAVIMO, za razliku od NEKIH DRUGIH AMBASADORA, koji su opet imali samo jednostranu komunikaciju koja U PRAVILU nije bila tačna i nije iznosila tačne podatke o svemu. Naravno da su ZAPADNI AMBASADORI u Savjetu bezbjednosti, odnosno njihove vlade uvijek bile sklone da bez ikakve zadrške podrže visoke predstavnike, šta god oni rekli. SADA JE POMALO VEĆ JASNO da je visoki predstavnik BIO GREŠAN u BiH i da sama činjenica da je Incko, koji je dolazio posljednji put tu na sjednicu Savjeta bezbjednosti i zatražio da verifikuje sve odluke koje su ikada donijeli visoki predstavnici u BiH u prošlosti..nije uspio u tome upravo zahvaljujući razumjevanju jednog broja ambasadora, IZMEĐU OSTALOG, i gospodina Čurkina.
Dalje nas Tamara obavještava koje je još zvanične posjete obavila delegacija RS u Njujorku:
Predsjednik Dodik prethodno je posjetio memorijalni centar posvećen žrtvama terorističkog napada 11. septembra 2001. u kojem je stradalo gotovo tri hiljade ljudi iz više desetina zemalja širom svijeta, među kojima i iz BiH. Predsjednik će večeras, na Kolumbija Univerzitetu, održati predavanje. Biće organizovana i donatorska večera kako bi bila prikupljena finansijska sredstva za osnivanje katedre za srpski jezik na ovom univerzitetu.
Branka: A iz Njujorka su stigle i fotografije posjete memorijalnom centru žrtvama terorističkog napada na STC (3:16, must see). Među imenima žrtava su i imena dva Srbina, Vladimira Tomaševića i Bojana Kostića. PREDSJEDNIK JE PORUČIO DA SU NEVINE ŽRTVE UJEDINILE SVIJET U BORBI PROTIV TERORIZMA.
Moram priznati da sam ostala poražena ovim zadnjim prilozima o predsjednikovoj turneji. Ja to ne dam nikom! Ovaj školski primjer konstruisanja i napuhavanja, đece mi, pohraniću na pet diskova i slati kolegama predavačima političkih nauka i komunikologije. Bravo Dnevniče, bravo Branka, bravo RTRS, bravo Srpska!!! Bravo plavi okviru koji si brži i efikasniji od fotošopa u skrivanju likova koji na fotografijama svojim nedostojanstvenim držanjem narušavaju svečanost najistorskije posjete i odavanja počasti dvojici poginulih Srba u Njujorku.
Manipula dana: Jebi ga, opet Akaši, isti prilog, gotovo isti sagovornici. Izjava je ljudi poljuljala duhove. Malo sve začinjeno prilogom iz ARHIVE na kojem RUSKI oficir objašnjava ko je kriv za Markale a bivši novinar Tajmsa priča o postojanju JEDNE KOPIJE TAJNOG IZVJEŠTAJA UN-a koji će Karadžića maltene nominovati za Nobelovu nagradu za mir. Bravo, bravo, bravo!
Polako nego kako?
Vijest dana baj Marijana Đurđević: Predsjednik RS Milorad Dodik u Njujorku sa Vitalijem Čurkinom....Predsjednik RS završava posjetu SAD-u koja je, kako tvrdi, bila opravdana jer se POLAKO RAZBIJA STEREOTIP o Srpskoj i na nju se danas gleda drugim očima. Kao na partnera. SAD kaže (Dodik) sad više uvažava i razumije stavove Srpske.
O razgovoru Dodika i Čurkina izvještava i Tamara Ćuruvija: Rusija autentično i vjerodostojno predstavlja i zastupa stavove RS u svjetskoj organizaciji. Predsjednik RS je tokom sastanka sa Čurkinom prenio zahvalnost za stav Ruske federacije u UN-u. Rusija nije podržala prijedloge gdina Incka tokom podnošenja izvještaja o BiH u maju ove godine. PODSJEĆAMO, tada je ambasador Čurkin govor Valentina Incka nazvao preemotivnim i ocijenio da je za sagledavanje složene političke strukture u BiH neophodno saslušati sve strane a aludirajući na pismo iz RS upućeno UN-u u vrijeme podnošenje izvještaja Visokog predstavnika Savjetu bezbjednosti UN-a.
Marijana : Predsjednik Dodik ODRŽAO JE PREDAVANJE (haleluja) na prestižnom Univerzitetu Kolumbija u Njujorku. O američkoj spoljnoj politici, Dejtonskom sporazumu i evropskim integracijama RS i BiH govorio je NA POZIV ove ugledne akademske zajednice.
Tamara (iz bureta): SAD su dale veliki doprinos razvoju i obnovi infrastrukture Bosne i Hercegovine. Govoreći o vrijednostima Dejtonskog sporazuma predsjednik Dodik je istakao da je sporazum uspostavio NOVU POLITIČKU STRUKTURU te ocijenio da je uz veću političku volju unutar BiH mogao biti i efikasnije implementiran...
Dodik u predavanju, barem sudeći po onom što nam je Dnevnik smontira', ne govori ništa novo, a ni vrijedno pažnje. Pogled odvlače profesorske cvike koje vonabi državniku stoje k'o piletu sisa, ili se to meni čini zbog klišeiziranih retoričkih modela kojima se služi. Osvježavajuće je bilo vidjeti kako prilog ipak nije uspio skriti smješkanja mlađeg dijela publike koji se vjerovatno nisu dali zavarati samohvalisanjem o sprovođenju demokratije i saradnji s parlamentom. Ti isti mladi, a o tome nema pomena u Dnevniku, protestovali su ispred Kolumbija univerziteta i u toku “predavanja” postavljali pitanja. Toplo preporučujem gledanje snimaka predavanja i pitanja na jutjubu i da efendijine izjave uzmete s rezervom. Nekako ne volim povjerovati da je jedan prestižni Univerzitet u Njujorku, pa makar sve i bilo finansirano iz onih 13 miliona, dopusti sebi propust da ne propusti na predavanje posjetioce bošnjačke nacionalnosti:
Radmila Gorup, profesor na Kolumbiji, zadovoljna je posjetom predsjednika i njegovom spremnošću da pomogne osnivanje katedre za srpski jezik na tom univerzitetu. Doduše ona ne spominje osnivanje katedre već se zaustavlja na “pomogne” a na nama je da vjerujemo Dnevniku II.
Manipula dana: Dnevnik II
Kraj
Jašareviću izem ti tajming
I tako, 27.10.1984 završila je Američka Turneja predsjednika RS a Stiriotajp brejking misija je okončana. Već idućeg dana jedan će događaj dodati so na ranu s ovog putovanja. Predsjednik, realno gledano, tj. gledano mimo prenapuhanih montažerskih i brejnvošing trikova RTRS-a u SAD-u nije razbio ništa i nikog. Bila je to jedna tužna posjeta jednog tužnog predstavnika jednog tužnog naroda s neizvjesnom budućnošću. Možemo samo pretpostavljati kakvim divnim javljanjima i prenapuhavanjima iz Amerike bismo bili počašćeni da je naoružani vehabija na ambasadu pripucao samo dva dana ranije. Majka mu stara baš nas neće međunarodna bitnost. Zamislite koju bi tek onda težinu imala posjeta memorijalnom centru u Njujorku i koliko bi rasla prsa članova i članica naše delegacije! Ovako, nema druge nego pisati pismo UN-u, pa makar ga čitao samo Čurkin.
